Ostala izdanja

Iz predgovora

Pred nama je rijetko sačuvana stara spomenica ili povijest katoličke župe Petrijevci započeta na latinskom jeziku 1781. do 1893. godine, a potom na hrvatskom jeziku te ide sve do danas. Prije navedene godine prvi se župnik – pisac spomenice ukratko osvrće i na prijašnja vremena u prošlosti župe Petrijevci…

Riječ prevoditelja i urednika hrvatsko g izdanja

Knjiga Fridricha W. von Taubea Povijesni i zemljopisni opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema zaslužila je iz više razloga da se cijela prevela i objavila na hrvatskom jeziku, kao kritičko izdanje, i to baš u Osijeku, središtu Slavonije i Srijema. Kao prvo ona spada među prve objavljene knjige u Njemačkoj na njemačkom jeziku koja se bavila cjelokupnim životom i stanjem Slavonije i Srijema u drugoj polovici 18. stoljeća, objavljena u Leipzigu 1777/8. godine. Time je pružila prve informacije i znanja širokoj javnosti o Slavoniji i Srijemu.

Spomenica rimokatoličke župe Preslavnog imena Marijina Donji grad Osijek spada među značajne povijesne izvore, prvenstveno za lokalnu crkvenu povijest, ali donosi i mnogo podataka iz života grada, njegovog gospodarstva, kulture, prosvjete, arhitekture, društvenog života i drugih pitanja iz uže pa i iz šire okolice župe i samoga grada Osijeka.
Pisci spomenice bili su tadašnji župnici. Svaki pisac je unio u spomenicu i svoje subjektivno gledanje, svoja viđenja, svoju dušu i poglede na zbivanja i rad u župi, ali svaki donosi važnije događaje, osobe i stvari, koji su se dogodili prvenstveno u župi za vrijeme njegova života.
Ovu spomenicu će s užitkom koristi i čitati prvenstveno Donjograđani i ostali Osječani, ali i drugi, a njezina dokumentiranost poslužit će mnogim studentima i znanstvenicima za rekonstrukciju lokalne povijesti i za stvaranje jedne prave monografije o Donjem gradu Osijeku.

Iz sažetka: 

„U uvodnom dijelu knjige donose se  prilike i okolnosti u istočnoj Hrvatskoj i Srbiji u Podunavlju nakon oslobođenja od osmanske vlasti početkom 18. stoljeća. Potom se govori o nastojanju Austrijske carevine da, osim vojnih postrojbi i naseljavanja njemačkog govornog stanovništva na oslobođena područja, i vjerski te moralno ojačaju katoličko stanovništvo i vojsku putem crkvene organizacije, a osobito redovničkih samostana i klera. U tom nastojanju nakon oslobođenja od osmanske vlasti  osnovali su kapucini tadašnje Austijsko-ugarske provincije svoje samostane u Osijeku, Beogradu, Zemunu i Novoj Palanki. U knjizi se donose kraće povijesti, uloga i značenje rečenih kapucinskih samostana. 

U drugom, najvećem dijelu knjige, donosi se na lijevoj stranici izvorno gradivo kapucinskih samostana u Beogradu, Zemunu i Novoj Palanki s usporednim hrvatskim prijevodom, i to od njihovog osnivanja 1718. godine do odlaska iz Beograda, Zemuna i Nove Palanke zbog ponovnog osmanskog osvajanja, a iz Zemuna zbog drugih razloga.“

~ drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje ~

Državni arhiv u Osijeku, 2011.

Preveo i priredio:  dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2010.

U ovoj se knjizi donose stari osječki natpisi koji su sačuvani od kraja 17. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća. Natpisi se nalaze ili su se nalazili na sakralnim spomenicima, na sepulkralnim spomenicima (grobljima), na kućama i na drugim objektima i lokalitetima Osijeka i okolice. Ovih 150 natpisa govore o povijesnoj kulturnoj bastini Osijeka i njegove zapadno-europske civilizacijske provenijencije. 

U knjizi nisu obuhvaćeni svi bivsi ni postojeći natpisi Osijeka, već oni značajniji koji su prihvaćeni po izboru stručnjaka. 

Po svojim povijesnim natpisima grad Osijek se svrstava u europsko kulturno okruzje jer natpisi podsjećaju na druge zapadnoeuropske gradove i po sadrzaju i po namjeni po pismu.

Preveo i priredio: dr.sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2010.

Iz sažetka:

„Franjevac i provincijal Ivan Stražemanac (1678.-1758.) napisao je rukopis Pharafrastica et topographica expositio totius almae provinciae Bosnae Argentinae fratrum minorum de opservantia. Rukopis je nastao kao reakcija na podjelu provincije Bosne Srebrene koja je izvršena 1735. godine na Dalmaciju sv. Kaja, na provinciju sv. Ivana Kapistranskog i na Bosnu Srebrenu. Rukopis je pisan latinskim jezikom i do sada je malo bio poznat, dok je latinski tekst i usporedni hrvatski prijevod, koji je priredio Stjepan Sršan, objavljen u Zagrebu 1993. godine. Sada isti priređivač, za 800. obljetnicu franjevačkog reda, donosi samo hrvatski prijevod.

Da bi današnjem čitatelju tekst i sadržaj rukopisa bio što jasniji dodali smo izgled većine samostana, kao i 29 pečata starih samostana iz 18. st. zbog ilustracije teksta.“

Preveo s njemačkog fra Antun Mrzlečki OFM Cap., Osijek, 2006.

Izdavači: Državni arhiv u Osijeku
                Hrvatska kapucinska provincija
                Kapucinski samostan u Osijeku, 2010.

U ovoj knjizi koju je s njemačkog preveo osječki kapucin fra Antun Mrzlečki, ukratko se donosi lik i djelo kapucina fra Marka iz Aviana koji je živio i djelovao u sudbonosnim vremenima i događajima za Europu prije 3 stoljeća. Njegovo djelovanje se posebno odrazilo za vrijeme osmanske opsade Beča 1683. i kasnijih godina u oslobađanju hrvatskih i ugarskih područja.

Državni arhiv u Osijeku, 2009.

Iz predgovora: 

„Budući da su iz osječkih gimnazija ponikli mnogi poznati i zaslužni, za što su uvelike zaslužni njihovi učitelji i profesori, to ćemo u ovoj knjizi prikazati autentične biografije osječkih srednjih škola i gimnazija prema maticama sposobnika učitelja i profesora od 1855. do 1945. godine. Svakako treba reći da se u ovoj knjizi nalaze biografski podaci profesora od rođenja, školovanja do nastupa službe, a završavaju se s konačnim odlaskom iz Osijeka u druga mjesta.“

Državni arhiv u Osijeku, 2009.

Iz riječi izdavača:

„Dne 28. kolovoza 2009. godine pada 200. obljetnica od ustoličenja i proglašenja Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom. 

Da bi se bolje vidjelo značenje i posljedice proglašenja slobodnog i kraljevskog grada Osijeka donosimo kraći povijesni pregled stanja Osijeka do njegovog proglašenja slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine, potom autentične prijevode na hrvatski jezik, kraljevu osloboditeljsku povelju (diplomu) te njezina dva dodatka. Nakon toga dajemo kraća tumačenja pojedinih članaka povelje i dodataka kako bi što bolje mogli vidjeti njihovo značenje i praktičnu primjenu u životu grada i njegovih građana.

Na koncu dajemo kraći pregled gospodarskog razvoja slobodnog i kraljevskog grada Osijeka od 1809. do 1848. godine, dakle tijekom feudalnog uređenja s osobitim naglaskom koji je i kakav bio status grada Osijeka i koliko je on prosperirao na temelju statusa slobodnog i kraljevskog grada.“

priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2009.

Glavni dio ove knjige sastoji se u izvornom, cjelovitom i autentičnom sudskom procesu protiv profesora i bogoslova đakovačkog sjemeništa od uhićenja u listopadu 1959. pa sve do njihovih presuda početkom 1960. godine.

Urednik: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Rkt. župa Sv. Mihaela arkanđela, Osijek, 2009.

Iz sažetka: 

„Spomenica katoličke župe sv. Mihovila Arkanđela Nutarnjeg grada Osijeka donosi vrlo značajne podatke o župi te vjerskom i svjetovnom životu od 1904. do 1934. godine. Tadašnja župa je obuhvaćala veliko područje, i to Nutarnji grad (Tvrđu) Osijek, Novi grad Osijek te filijale Antunovac, Ivanovac, Ernestinovo i Laslovo s brojnim okolnim pustarama.

Objavljivanjem ove spomenice omogućeno je bolje i točnije poznavanje vlastite prošlosti i život Osječana na gore navedenim mjestima. Ti podaci će poslužiti mnogima u prikazivanju raznog područja života u vremenu od kraja 19. do gotovo sredine 20. stoljeća.“

Državni arhiv u Osijeku, 2008.

Svaki grad ima svoju biografiju pa tako i Osijek. U ovom kulturno-povijesnom  vodiču donosi se na jednostavan i pregledan način povijest grada Osijeka od antičkih vremena (rimske Murse) do danas. Ovaj vodič grada Osijeka govori o najznačajnijim kulturnim spomenicima koji su rezultat osječke prošlosti, ali i današnje glavne odrednice grada. Iz Vodiča saznajemo o Osijeku na starim razglednicama, o njegovom prometu i mostovima, zanimljivostima, ugostiteljstvu, parkovima, tržnicama i vodi. Na koncu Vodič donosi mogućnost šetnji i izleta u bližu okolicu Osijeka te plan grada Osijeka s popisom ulica početkom 21. stoljeća.

Urednik: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2008.

Iz sažetka: 

„Za proučavanje povijesti, naročito gospodarske, istočne Slavonije, Srijema i okolice arhivsko gradivo Vukovarskog vlastelinstva, uz spise Srijemske županije, sigurno je prvorazredni i osnovni izvor od početka 18. st. pa do 1945. godine. 

Arhivsk fond Vukovarskog vlastelinstva sadrži 1939 tehničkih jedinice knjiga, 637 arhivske kutije spisa te 265 karata i nacrta, dakle ukupno 2841 tehničku jedinicu ili 118,25 dužnih metara arhivskog gradiva.“

Priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2008.

Ova knjižica razglednica želi predočiti dio prepoznatljive vizualne lokalne i europske povijesti grada Osijeka u Republici Hrvatskoj. 

Na razglednicama mogu i drugi europski narodi i susjedi upoznati i svoju kulturu, svoj doprinos, budući da je grad Osijek uvijek bio i ostao otvoren multikulturalni grad koji nosi opće ljudske vrijednosti zajedničke i okolnim narodima. Stare razglednice s kraja  19. i prve polovice 20. stoljeća to zorno pokazuju.

Knjižica je izdana na hrvatskom i mađarskom jeziku

Preveo i priredio za tisak: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2008.

Knjigu Statuti Virovitičke županije 1745.-1792. priredio je Državni arhiv u Osijeku koji je svojom nadležnošću pokrivao nekadašnje područje Virovitičke županije te veći dio nekadašnje Srijemske županije.

Županije su kao najviše teritorijalno-lokalne samoupravne jedinice imale upravnu i sudbenu vlast te su se brinule za javni red i mir, za blagostanje stanovništva, za unapređenje gospodarstva, prosvjete, kulture, prometa, zdravstva i drugih vidova života na svom području. Putem svog redarstva suzbijale su kršenje zakona i propisa, sprječavale krađe, razbojstva i druge negativne pojave. Za izvršenje svojih pozitivnih i negativnih zadaća Virovitička je županija na svojim malim (partikularnim) i velikim (generalnim) sjednicama kao i sama Županijska skupština (plemićki sastav) donosila propise (statute). Sve su te odredbe, po nalogu Virovitičke skupštine od 16. siječnja 1792. godine, prikupljene na jedno mjesto i objavljene.

Priredio: Marko Landeka
Državni arhiv u Osijeku, 2007.

Iz predgovora:

„Dokumenti objavljeni u ovoj knjizi uzeti su iz tri arhivska fonda Državnog arhiva u Osijeku arhivskog sabirnog centra Vinkovci: Kotarskog narodnog odbora (KNO) Vinkovci, Gradskog narodnog odbora (GNO) Vinkovci i jedan dokument iz Uprave narodnih dobara Vinkovci. Svi objavljeni dokumenti uzeti su iz serija povjerljivih i redovnih spisa.“

Preveo i priredio za tisak: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Duhovno hrašće, Drenovci, 2007.

Knjiga sa svojih 236 stranica predstavlja svojevrsnu zbirku dokumenata, odnosno razne popise naselja i župa za tadašnje područje Vojne granice i civilno područje Slavonije, Srijema i južne Baranje, a čiji se rukopisi čuvaju u biskupskom i kaptolskom arhivu  u Pečuhu i Đakovu. Popise su obavili crkveni, civilni i vojni predstavnici s ciljem da vlasti dobiju sliku o prihodima župnika. Izvornici su pisani na latinskom jeziku, a autor nam ih u knjizi donosi u hrvatskom vjernom prijevodu. Na kraju knjige nalazi se i popis starih mjera za dužinu, težinu, prostor i tekućinu, površinu, novac i mjere za dnevne plaće.

Izdavači: Lovački savez Osječko-baranjske županije i Državni arhiv u Osijeku, 2007

Iz predgovora:

„Imajući u vidu bogatu i dugu lovačku tradiciju na području Osječko-baranjske županije došla je ideja da se bogata i duga povijest lovstva na ovim prostorima istraži i ostane svjedok kasnijim naraštajima. Županijski lovački savez je bio svjestan da ono što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo te su stoga krenuli da se organizirano lovstvo na ovim područjima preko 110 godina ukratko i sažeto prikaže u ovoj monografiji. No kad smo počeli skupljati podatke o prvim lovačkim društvima i o njihovim višim asocijacijama, vidjeli smo da nedostaje mnogo dokumenata i podataka iz bogate prošlosti lovstva. Ipak smo skupili osnovne podatke sa različitih strana tako da smo mogli negdje obilnije, a negdje tek naslutiti sve bogatstvo lovačke tradicije, bogata lovišta i ljepotu koju pruža lovačko druženje s plemenitim ciljem zaštite i uzgoja divljači te život ljudi s prirodom.“

Priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2007.

Iz predgovora: 

„Godine 1997. objavili su Klinička bolnica u Osijeku i Povijesni arhiv u Osijeku knjigu Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Hrvatske 1874.-1923. godine. Sada objavljujemo prve zapisnike Ljekarničkog zbora Virovitičke županije od 1865. do 1887., potom prve zapisnike Društva slavonskih liječnika od 1874. do 1876., te nastavak gradiva Osječke bolnice od 1923. do 1938. godine što smo naknadno pronašli. Držimo da se radi o vrijednim povijesnim izvorima za povijest zdravstva, tim više što je u tom razdoblju bio vrlo dinamičan razvoj i napredak zdravstva, a s druge strane što je sačuvano malo izvornih pisanih dokumenata iz područja zdravstva.“

Izdavači: Radlovac IGM d.d. Orahovica i Državni arhiv u Osijeku, 2007.

Iz predgovora: 

„Malo je poduzeća koja se mogu pohvaliti neprekinutim radom kroz 100 godina i koja su poslovala u 5 političkih državnih sustava. Takvo je dioničko društvo Radlovac industrija građevinskog materijala Orahovica. 

Ova je monografija skupila malobrojne sačuvane fragmente pisanih podataka o osnutku, radu, proizvodnji, radnicima i tehnologiji poduzeća Radlovac Orahovica.“

Izdavači: Udruženje obrtnika u Osijeku i Državni arhiv u Osijeku, 2007.

Iz predgovora: 

„ Osječki obrtnici organizirani u svojem Udruženju obrtnika danas obilježavaju svoju stotu organiziranu obljetnicu rada i postojanja te se žele podsjetiti svojeg stoljetnog puta. Iz tog puta možemo mnogo toga naučiti i vidjeti kakvi su bili, što su ostavili i kakvi bi trebali i mogli biti u budućnosti. Stoga je ova obljetnica zapravo pogled na njihov rad koji se prvenstveno ogleda u Osijeku, u kućama, u muzejima, u vitrinama, namještaju, odjeći, oruđu i svim drugim predmetima koji su proizišli iz njihovih ideja i rada njihovih ruku. Osim toga u knjizi se nalaze popisi svih obrtnika 1945. godine kao i iz nekih drugih razdoblja.“

Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Hrvatsko obrtničko pjevačko i glazbeno društvo „Zrinski“ Osijek, 2007.

Državni arhiv u Osijeku, 2006.

Dana 28. veljače 2006. navršilo se 110 godina od smrti jednog od najvećih sinova hrvatskog naroda dr. Ante Starčevića, prozvanog ocem domovine. On je probudio zamrle i uskrsnuo prošle vjekove slave i ponosa hrvatskog naroda te nadahnuo buduće naraštaje pouzdanjem, vjerom i snagom u samostalnu i suverenu državu, u narod svjestan svojega povijesnog identiteta, kulture i snage. Ova mala brošura donosi osnovni pregled rada i djelovanja dr. Ante Starčevića.

Državni arhiv u Osijeku, 2007.

Iz sažetka: 

„ Državni arhiv u Osijeku ovim putem želi zapisane i sačuvane dokumente, dakle arhivsko gradivo, učiniti javno dostupnim. Ovaj vodič je plod dugotrajnog rada arhivskih djelatnika ne samo od nastanka profesionalne arhivske ustanove 1947. godine, već i svih stvaratelja prije i poslije te godine. Arhivska dokumentacija koja je nastala u svakodnevnom životu čuvala se, skupljala, obrađivala i za 60-tu obljetnicu profesionalne državne arhivske službe u Slavoniji objavljujemo ovaj Vodič arhivskog gradiva.

U ovoj se knjizi nalazi arhivsko gradivo s područja današnjih triju županija Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Virovitičko-podravske od prvih sačuvanih dokumenata do danas. Vodič donosi sveukupnu pisanu baštinu s ovih prostora, tj. upravu, sudstvo, gospodarstvo, zdravstvo, društvene službe i političke organizacije, obiteljske i osobne fondove, zbirke matičnih, gruntovnih  i drugih javnih knjiga, karte, nacrte i projekte, pečate i nekonvencionalno gradivo (elektronske medije).“

Državni arhiv u Osijeku, 2006.

Iz riječi urednika: 

„Državni arhiv u Osijeku objavljuje značajan inventar (evidencijsko pomagalo arhivskog gradiva) Kraljevskog (državnog) sudbenog stola u Osijeku od 1850. do 1945. godine. Knjigom želimo približiti širokoj javnosti vrlo vrijedne povijesne izvore za veliko područje djelovanja Sudbenog stola (danas županijskog stupnja) u Osijeku za razdoblje do gotovo 100 godine, od 1850. do 1945. godine. Knjiga je priređena prema zahtjevima struke i najnovijih europskih standarda za takve evidencije.“

Preveli i priredili za tisak: dr. sc. Stjepan Sršan i Dario Mlinarević, dipl. oec.
Državni arhiv u Osijeku, 2006.

Iz pogovora priređivača: 

„Ove 2006. godine pada 130 godina od osnivanja prvog i najstarijeg vodogospodarskog poduzeća u Hrvatskoj koje je osnovano 1876. godine kao „Društvo za regulaciju Vuke“ u Osijeku. To je Društvo osnovano sa zadaćom da udruženim snagama organizirano provodi regulaciju slivnog područja rijeke Vuke. 

Predsjednik Društva đakovački i srijemski biskup Josip J. Strossmayer, a osobito njegov podpredsjednik barun Ivan Kap. Adamović Čepinski živo su se zalagali da se velike močvare i poplave u Slavoniji isuše odvodnjom putem kanala, koji će služiti i za plovidbu kao i za navodnjavanje te tako omogućiti ovom poljoprivrednom kraju gospodarski napredak. Zbog toga je na poticaj Društva, a osobitim zalaganjem baruna Adamovića, izradio Ivan Nep. Spannbauer jedinstveni glavni projekt odvodnje koji je tiskan i objavljen u Osijeku 1876. godine. To detaljno i temeljito djelo  pobudilo je veliki interes i izvan granica Slavonije, Hrvatska vlada mu je dala svoju podršku, ali nije proveden u djelo zbog preskupih odnosno velikih izdataka kako su neki veleposjednici izjavili. Zbog trenutne „štednje“  kasnije su izvedene tek djelomične odvodnje tako da je samo za žaliti što nije ostvaren glavni i cjeloviti projekt.“

Preveo i priredio za tisak dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka, 2006.

Iz sažetka: 

„Iločko vlastelinstvo je nakon raspada Austro-ugarske monarhije i stvaranja nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca krajem 1918. godine spalo na mali vlastelinski posjed oko 500 jutara oranica, nešto livada i pašnjaka, desetak jutara vinograda i oko 200 jutara šuma. 

Gospodarska izvješća Iločkog vlastelinstva nakon 1918. g. su prvorazredni izvori za poznavanje gospodarstva: cijene, rentabilnost pojedinih poljoprivrednih kultura, stanje stoke, osobito poznate iločke ergele, zatim vremenskih prilika, stanje namještenika i radnika kao i ostalih grana gospodarstva. Kratko rečeno ova izvješća donose podatke o vremenskim prilikama kroz godišnja doba kao i po mjesecima s pokazateljima o temperaturi, oborinama i vremenskog stanja.“

Priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Državni arhiv u Osijeku, Đakovačka i srijemska biskupija, Zagreb – Osijek, 2006.

Iz predgovora: 

„O velikanima nikad nije dovoljno rečeno ni istraženo, niti ih dovoljno vrjednujemo. To posebice vrijedi za velikog i nezaobilaznog čovjeka, đakovačkog i srijemskog biskupa dr. Josipa Jurja Strossmayera. 

U prilici smo prikazati cjelokupnu ostavštinu đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera nakon njegove smrti 8. travnja 1905. godine. Sudbeni popis cjelokupne imovine đakovačkog i srijemskog biskupa nije puko nabrajanje ni statistika već je to bio dio njegova života i rada, dio rada visoke crkvene ustanove i organizacije – Đakovačke i srijemske biskupije, đakovačkog biskupskog vlastelinstva i gospodarstva.

Mislimo da će ovo objavljivanje ostavštine biskupa Strossmayera biti jedan od najboljih podsjetnika na velikana našeg kraja, hrvatskog i europskih naroda, i na jedan veleposjed koji je poslije njegove smrti uskoro nestao.“

Izdavači: Muzej Slavonije Osijek i Državni arhiv u Osijeku

Uvod:

Prije deset godina na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku, u organizaciji Muzeja Slavonije Osijek i Matice hrvatske Osijek, održan je Stručno – znanstveni skup Dr. Kamilo Firinger – Život i djelo. Život i djelovanje uvaženog znanstvenika nevjerojatne životne energije i intelektualne snage iskazan je na mnogim znanstvenim područjima te ostao trajno zabilježen u brojnim stručnim i znanstvenim radovima. 

Zbornik  donosi odabrane radove dr. Kamila Firingera te priopćenja sa Znanstvenog skupa dr. Kamila Firingera – Život i djelo, koje je Muzej Slavonije u suradnji s Državnom arhivom u Osijeku odlučio objelodaniti, u čast i zahvalnost velikom čovjeku.

Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Rkt. župni ured Ivanovac, Općina Antunovac, Općina Ernestinovo, 2004.

U ovoj knjizi daje se povijesni pregled postanka i cjelokupnog razvoja sela Ivanovac, Laslova, Antunovca i Ernestinova, a potom župe Ivanovac.

Preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Matica Hrvatska, Ogranak Virovitica, 2004.

Iz sažetka: 

„U ovoj se knjizi donosi kratki prikaz stanja grada Virovitice i okolnih naselja nakon oslobođenja od osmanske vlasti 1684. godine. O stanju grada Virovitice a osobito o njezinim prvim stanovnicima, zanimanjima, migracijama, natalitetu i mortalitetu kao i drugim podacima jedan od najboljih pisanih izvora jesu matične knjige krštenih (rođenih) i vjenčanih. Stoga se u ovoj knjizi donosi u hrvatskom prijevodu matica krštenih i vjenčanih, najstarija i prva u Slavoniji, Virovitice od 1686.-1717. godine. Ta matična knjiga pruža najstarija stalna prezimena Virovitice od kojih mnoga i danas postoje.“

Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Državna geodetska uprava, 2003.

Uređenje državne granice uvijek je složen posao, a uređenje državne granice Republike Hrvatske dodatno je opterećen povijesnim, prirodno geografskim i drugim datostima. Tomu treba dodati još jedno bitno obilježje hrvatske državne granice, a to je  neuobičajeni nesrazmjer između površine državnog područja i duljine granične crte. Autor u knjizi dokumentira povijesni razvoj sjeveroistočnog dijela hrvatske granice. To je od posebne važnosti upravo zato što su se na tom području, u novijoj povijesti, dogodile najznačajnije promjene protezanja tijeka državne granice, a samim ti i državnog područja.

Priredio: mr. sc. Zlatko Virc
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Muzej grada Iloka,  2003.

Iz riječi izdavača: 

„Državni arhiv u Osijeku objavljuje knjigu Zavičajnici grada Iloka 1912.-1947. godine kao izvorno gradivo, posloženo po abecedi iločkih zavičajnika. 

Zavičajnici ili domicilno stanovništvo (građani) Iloka pokazuju i nacionalni sastav, zatim podatke o rođenju, vjenčanju, smrti, zanimanjima i drugim osnovnim osobnim podacima. Iz ove knjige se mogu brzo i lako pronaći brojni podaci o ljudima ne samo koji su tada bili zavičajnici Iloka, već i odakle su došli, gdje su se rodili ili umrli. Stoga je ova knjiga dokument o ljudima vezanim uz Ilok kroz cijelo jedno pokoljenje i veliki prilog boljem poznavanju života u Iloku kroz burna vremena od 1912. do 1947. godine.“

Transliterirao, preveo i priredio za tisak: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku, Muzej Slavonije Osijek, 2003.

Iz predgovora:

„Pred nama se nalazi njemački latinični prijepis (izvorni rukopis je napisan na pisanoj njemačkoj uglatoj gotici) starog rukopisa napisanog, ili vjerojatnije, prepisanog na kurzivnoj pisanoj njemačkoj gotici 1779. godine i usporedni hrvatski prijevod. Rukopis je, zapravo, po sadržaju svojevrsna enciklopedija naputaka o vinu (vinima) koji je sažeo dotadašnje znanje o toj temi. Nastao je u srednjoj Europi, negdje na potezu Budim, Beč, Linz, Bavarska. 

Detaljnom analizom uvidjelo se da se radi o rijetkom i značajnom rukopisu iz 18. stoljeća koji donosi preko 400 raznih naputaka za vina, pivo i ocat: bilo načine kako ih poboljšati, ili kako ih sačuvati, ili kako ih „ozdraviti“, odnosno vratiti im raniju kakvoću ako su se počela kvariti ili su se već pokvarila. Drugim riječima, po svojem sadržaju rukopis je prava kultura i riznica znanja o vinima toga vremena, koje je bogata tradicija i ljudsko znanje srednje Europe prikupilo do druge polovice 18. stoljeća.“

Priredio i uredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Provincijalat Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, Zagreb, Centar „Leopold Mandić“, Osijek,             Državni arhiv u Osijeku, Zagreb – Osijek, 2003.

Iz sažetka: 

„Osnovni rad i djelovanje kapucina u Osijeku i Slavoniji u značajnoj mjeri pokazuju sačuvani dokumenti iz Bečkog provincijskog kapucinskog arhiva koji se ovdje objavljuju. Naime kapucinski samostan u Osijeku je pripadao do 1920. godine pod Austrijsko-mađarsku kapucinsku provinciju sa sjedištem u Beču te je svake godine slao svoja izvješća i druge dokumente svojoj upravi i obrnuto. Budući da je većina dokumenata o kapucinskom samostanu u Osijeku nestala, a sačuvani su dokumenti u Beču, to se oni ovdje po prvi puta objavljuju u transliteriranom izvornom jeziku ali na latiničnom pismu kao izvorno arhivsko gradivo.“

Prijevod s latinskog: dr. sc. Stjepan Sršan
Prijevod s njemačkog: dr. sc. Tomislav Talanga

Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Gimnazija M. A. Reljkovića Vinkovci,  2002.

Iz uvoda: 

„Ova je knjiga važan dokument koji kontinuirano prati razvoj školstva u Vinkovcima više od jednog stoljeća. Čitajući je, vidjet ćemo koliko se školski sustav mijenjao kroz dva stoljeća, ali je samo učenje svojstveno svim školskim i političkim sustavima. Isto tako ćemo upoznati, za današnje vrijeme, mnoge neobičnosti koje su u svoje vrijeme bile norma ponašanja. U latinskom tekstu autor ponekad uopće ne piše o školi, nego o bolestima, vremenskim neprilikama, cijenama rakije, vina, mesa i sl., pa umjesto povijesti gimnazije, dobivamo izvješća o važnijim događajima u Vinkovcima. U njemačkom opisu gimnazije naći ćemo zanimljivih podataka o gradu, o ličnostima koje su ga posjećivale, građanskom životu, ophođenju, tituliranju i sl. U njoj, se, osim podataka o povijesti Vinkovaca, nalazi i  mnogo podataka važnih za razvoj područja Brodske pukovnije, jer je, stjecajem okolnosti, u njoj zapisan dio povijesti Brodske pukovnije.“

Državni arhiv u Osijeku, 2002.

Iz predgovora:

„Knjiga predstavlja prilog poznavanju perivoja i uličnih drvoreda u Osijeku. Ujedno potvrđuje činjenicu da Osijek posjeduje kvalitativno i kvantitativno bogatu hortikulturnu baštinu, koja je još uvijek nedovoljno poznata jer nije dovoljno istražena. Ako je usporedimo s brojnom gradskom kulturom (glazba, povijest, književnost i dr.), tada se može reći da je perivojna kultura ili hortikultura najmanje istražena i javnosti nedovoljno poznata.“

Skupio i priredio: dr. sc. Ive Mažuran
Državni arhiv u Osijeku, 2002.

Državni arhiv u Osijeku, kao ustanova koja skrbi, čuva i objavljuje pisane izvore, prihvatila je objavljivanje srednjovjekovnih povijesnih izvora Slavonije, Baranje i Srijema. Njihovo objavljivanje je temelj za poznavanje života, kontinuiteta i identiteta stanovništva i naselja Slavonije, Baranje i Srijema od ranog srednjeg vijeka do današnjih dana. 

Zahvaljujući poznavatelju srednjovjekovne paleografije i pisma, dr. sc. Ivi Mažuranu koji je godinama skupljao isprave, iščitao ih i priredio za tisak, Arhiv podastire javnosti te fundamentalne izvore i dokumente. Time priređivač i izdavač nastavljaju rad na Diplomatičkom zborniku koji je objavljen do 1339. godine. Ovaj, prvi svezak obuhvaća razdoblje do 1409. godine, no postoje i neke do sada neobjavljene isprave od 1224. pa do 1399. godine.

Preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka, 2001.

Iz sažetka:

„Godine 1885. Iločko vlastelinstvo u Srijemu je naslijedio Baltazar III. knez Odescalchi. Nakon smrti ranijeg posjednika vlastelinstva, Livija III. kneza Odescalchija, izvršen je službeni inventar, 3. srpnja 1886. godine, cjelokupnog iločkog posjeda i njegova procjena. Inventar prvo donosi način stjecanja i prenošenja posjeda, zatim opći opis vlastelinstva, potom donosi pojedinačno sva nepokretna i pokretna dobra i njihovu vrijednost po općinama, objektima i površinama.“

Državni arhiv u Osijeku, 2001.

Teško je znati sve detalje nastanka i naziva ulica i trgova, naročito vezanih uz starija razdoblja, jer je do 1809. godine, uglavnom, nestala gradska arhiva i dokumenti. Na temelju preostalih arhivskih izvora, starih karata i spisa dajemo prve, najstarije nazive osječkih ulica i trgova te ih pratimo preko njihovih promjena do danas. To je i svojevrstan, kratak povijesni vodič grada Osijeka, njegovog urbanog razvoja i odnosa prema kulturnoj baštini.

Preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2000.

Iz uvoda: 

„Prigodom tristogodišnjice oslobođenja istočne Hrvatske (Slavonije, Baranje i Srijema) krajem 17. st. od turske vlasti osjetila se potreba približiti to vrijeme i događaje. Vrijeme će biti približeno prijevodom prvih i najstarijih opisa i popisa slavonskih sela i gradova nakon katastrofalnih ratova za oslobođenje istočne Hrvatske od turske vlasti. Ti su opisi i popisi pisani, a kasnije i objavljivani latinskim jezikom, pa sam ih želio prevesti na hrvatski jezik kako bi se s njima upoznala i šira javnost. Tako će ti izvori postati uporabljivi i korisni te imati i svoju široku povijesnu poruku u hrvatskom narodu.“

Iz predgovora: 

„Godine 1999. navršila se 770. obljetnica obnove jedne od najstarijih biskupija na tlu Hrvatske – stare srijemske (sirmijske) biskupije. O tome je trebalo više reći, no Arhiv daje skroman prilog u vidu prijevoda s latinskog na hrvatski jezik knjige Emerika Gašića, Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis, Mursae 1944.- Kratki povijesni prikaz biskupija bosansko-đakovačke i srijemske, Osijek 1944.

Prijevod je načinjen vjerno s cjelokupnim tekstom osim ilustracija, bez ulaženja u naknadna saznanja, ali je uvažio ispravke samoga autora te su stavljeni u tekst na odgovarajuće mjesto. 

Ova je knjiga pravi izvor podataka za hrvatsku kulturnu povijest, s brojnim osobama koje su predvodile duhovni pa i materijalni život u istočnoj Hrvatskoj.“

Preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 1999.

„Na temelju crkvenih i svjetovnih isprava, a u prvom redu kanonskih vizitacija, napisao je pečuški povjesničar Josip Brüsztle u drugoj polovici 19. stoljeća poznato i vrijedno djelo o povijesti pečuške biskupije pod naslovom Recensio universi cleri dioecesis Quinque-Ecclesiensis, I-IV. Pečuh 1876.-1880. u 4 debela toma na latinskom jeziku. U svom djelu Brüsztle iznosi povijesne podatke na temelju izvora o počecima župa, crkava, o grobljima, školama, župnicima, pučanstvu i drugim značajnim vidovima duhovnog i svjetovnog života župa i filijala. 

Ovdje se donose samo one župe i sela koja su spadala pod pečušku biskupiju u istočnoj Hrvatskoj do 1781. godine.“

Državni arhiv u Osijeku, 1998.

Središte su ove knjige dekorativna zaglavlja pisama s tiskanim tekstom na računima tvrtki iz istočne Hrvatske, a poglavito njezinog najvećeg urbanog središta, Osijeka, od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. 

Memorandumi u ovoj knjizi ilustriraju gospodarski razvitak jednog burnog  stoljeća i prostora povezanog sa srednjom Europom. Ovi su memorandumi izbor iz preostalog gradiva koje se nalazi u Arhivu u Osijeku te su svjedokom društvenih, gospodarskih i poslovnih odnosa. Zato je s pravom nastala izreka: dobra je reklama pola proizvoda.

S latinskog preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka, 1998.

Iz riječi prevoditelja:

„Državni arhiv u Osijeku i Muzej grada Iloka objavljuju latinski izvornik i hrvatski prijevod vrijedne knjižice Josipa Cinesija Firmana Povijesni opis Srijemskog i Iločkog vojvodstva. Knjižnica je objavljena na latinskom jeziku 1699. godine te smo držali da je ona vrijedan povijesni izvor (uz određeni kritički pristup) upravo za 300-obljetnicu od njezinog pojavljivanja.

Kasnohumanistički pisac Firman je u prvom dijelu kićenom latinštinom želio svojom knjižicom upoznati Europu s posjedom kneza Odescalchija i proslaviti Srijem sa svim njegovim odlikama od rimskih vremena. 

U drugom dijelu svoje knjižice Firman donosi izvornu povelju cara Leopolda izdanu u Beču 11. prosinca 1698. godine knezu Liviju Odescalchiju. 

Na koncu knjige u našem Pogovoru nastojimo ponešto čitateljima približiti povijest Srijema, obitelji Odescalchi i Iločkog vlastelinstva. K tome smo pridodali više ilustracija koje nas zorno uvode u tekst.“

Priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Klinička bolnica Osijek i Povijesni arhiv u Osijeku, 1997.

Iz sažetka: 

„Pred nama je vrijedno izvorno gradivo za povijest zdravstva Osijeka i Slavonije. Gradivo je plod životnih potreba u zdravstvu, prvenstveno u osječkoj bolnici i Ministarstvu zdravstva u Zagrebu od 1890. do 1923., s dokumentima od 1874. godine. Pitanja i odgovori te prijedlozi bolnice u Osijeku kao i naputci i odredbe Vlade u Zagrebu daju sliku zdravstva, poglavito u Osijeku, a onda i cijeloj Hrvatskoj.“

Državni arhiv u Osijeku, 1997.

Iz pogovora: 

„Krajem 18. i početkom 19. stoljeća živio je u Osijeku kožar Sebastijan Karlo Redlstein. 

Redlsteinov Dnevnik može se čitati kao pravi roman o Osijeku, a bio je odraz stvarnog života. Vrlo je zanimljiv jer će čitatelj u njemu pronaći mnogo toga što izgleda kao da se danas dogodilo, a događalo se zapravo prije gotovo dva stoljeća. Prikazi vremena, cijena, ljudi, ratova, osobito napoleonskih, gradskih dužnosnika, građana i drugoga takvi su da se može reći da su stvari ostale iste, promijenilo se jedino vrijeme.

Povijesni arhiv u Osijeku, 1997.

Iz riječi izdavača: 

„Prof. dr. Igor Karaman (1927.-1995.) poznati povjesničar, prvenstveno gospodarske prošlosti radio je na izvorima, tj. arhivskom gradivu.

Tijekom 1994. godine Karaman je obećao Povijesnom arhivu u Osijeku da će skupiti svoje radove iz gospodarske prošlosti istočne Hrvatske, pripremiti ih za tisak i predati Arhivu u Osijeku da ih objavi. Započeti posao je bio pri kraju ali ga je nenadana smrt spriječila da potpuno završi svoj rukopis. Njegove je radove Arhivu predala njegova supruga da ih objavimo. Predgovor je 1997. godine napisao prof. dr. Ivan Erceg, poznati znanstvenik iz područja povijesti gospodarstva, a knjigu je uredio dr. Stjepan Sršan te objavio Povijesni arhiv u Osijeku. 

Ovim izdanjem su obogaćena znanja iz gospodarske prošlosti istočne Hrvatske (Slavonije, Baranje i Srijema) od 18. do 20. stoljeća. Radovi prof. Karamana su znanstveni referati, recenzirani i uglavnom objavljeni u raznim znanstvenim izdanjima, koje je autor još dotjerao, uredio i dopunio, a neke i sasvim nove napisao.“

Povijesni arhiv u Osijeku, 1996.

Iz predgovora: 

„Ove, 1996. godine obilježava se 125. obljetnica rođenja Stjepana Radića, velikog vođe hrvatskog naroda, pobornika neovisne i samostalne hrvatske države, kojega su beogradski hitci usmrtili 1928. godine. Stoga je potrebno podsjetiti se života i rada, borbe i zalaganja Stjepana Radića i hrvatskog naroda za neovisnu i samostalnu Hrvatsku. To daje ova mala brošura.

Povijesni arhiv u Osijeku, 1996.

Iz knjige: 

„Ako promatramo groblja kao kulturološke pojave, ona su riznica podataka za povijest i kulturu našega grada. Zbog toga se sva osječka groblja, osobito ona stara koja su pred napuštanjem, mora osigurati i sačuvati, barem dokumentarno, jer su ona sastavni dijelovi povijesti grada. 

Valjalo bi stoga osječka groblja, koja svojim dominantnim oblicima, upadljivim dekorom ili značajnim natpisima, unatoč skromnom izgledu, vjerno odražavaju kulturni lik Osijeka, uz nekoliko osmišljenih hortikulturalnih poteza s čempresima, ukrasnim grmljem i drvećem pretvoriti u šetališta ili parkove, kako je to i drugdje u svijetu učinjeno. Tako je zamišljen i ostvaren Mirogoj i Varaždinsko groblje, te imaju i svoje grobljanske vodiče – knjigu. Isto bi trebalo učiniti s Tvrđavskim, Gornjogradskim (Aninim), Izraelskim i Donjogradskim grobljem. Vodič osječkih groblja bio bi prava enciklopedija znamenitih, zaslužnih i dobrotvornih osoba iz prošlosti Osijeka. Vrijeme prolazi i treba oteti zaboravu sve koji su zadužili nas i grad Osijek.“

Povijesni arhiv u Osijeku, 1996.

Već dulje vrijeme postoji potreba da se sažeto ali i popularno napiše povijest Osijeka. U knjizi su sažeto iznijete glavne etape razvitka Osijeka.

Povijesni arhiv u Osijeku, 1996.

 „Narod kaže da su vatra i voda dobre sluge, ali i zli gospodari. Već stotinu godina Vodoprivredno poduzeće „Karašica-Vučica“ Donji Miholjac, iako pod različitim nazivima, vodu preobražuje od gospodara u slugu i dobročinitelja.

Kroz stotinu godina rada Zadruga je izvela, ali i projektirala, vrlo razgranatu kanalsku mrežu koja se danas mjeri tisućama kilometara. Također je izgradila brojne mostove, propuste i druge vodne građevine.

Povijesni arhiv u Osijeku, 1995.

Kako upoznati prošlost grada Osijeka? Jedan od najboljih načina zasigurno je šetnja kroz vrijeme, ono vrijeme u kojem su Osijek njegovi žitelji vjerno bilježili na razglednicama. Stare razglednice Osijeka ujedno su i romantični podsjetnik na prohujala vremena, koji nam svjedoči o mijenama vizualnog identiteta grada, od konca XIX stoljeća do 1945. godine. Izbor starih razglednica Osijeka koji vam nudimo u ovoj slikovnici grada tek je malen izbor iz bogate gradske ostavštine. Pođimo u šetnju gradom Osijekom, onakvim kakvim ga pamte naše bake i djedovi.

Povijesni arhiv u Osijeku, 1995.

Iz predgovora: 

„Jedan od vrjednijih izvora iz 18. stoljeća za povijest osječke Tvrđe, njezinih lijepih baroknih građevina kao i stanovnika koji su bili poznati trgovci, obrtnici, javni i kulturni djelatnici, jest sačuvana Zemljišna (Gruntovna) knjiga Tvrđe. Ona je rađena 1747./48. godine s upisima od odlaska Turaka 1687. g. i s promjenama do 1821. godine, dakle pokriva razdoblje siromašno ali značajno glede sačuvanih podataka Tvrđe i Osijeka. Knjiga nosi jednostavan naziv Gruntovnica grada Osijeka iako se odnosi na Tvrđu, jer se tada Tvrđa smatrala pravim gradom u odnosu na Gornji i Donji grad (varoš).“

Izdavači: Povijesni arhiv u Osijeku i Društvo za Hrvatsku povjestnicu Osijek, 1995. 

Iz predgovora: 

„Jedan od vrijednih i sveobuhvatnih popisa o mjestima, stanovništvu, gospodarstvu, školstvu, a u prvom redu o župama, crkvama, inventaru i vjerskom stanju od Petrovaradina do Pakraca je Opis stanja katoličkih župa 1733/34. godine. Popis je službeno vodila franjevačka provincija Bosna Srebrena koja je upravljala župama. On je izvršen prema strogo određenim naputcima, potpisan od mjesnih predstavnika, te svjetovne i crkvene vlasti. Napisan je latinskim jezikom te obuhvaća 38 župa. Svaka je župa imala više filijala i veliko područje.“

S latinskog preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Izdavači: Matica hrvatska Požega i Povijesni arhiv u Osijeku, 1995.

Iz riječi izdavača: 

„Knjiga je koristan i pouzdan izvor o mnogim rijetkim pticama, biljkama, kukcima, životinjama, sastavu tla, opisu gradova i mjesta, običaja, života i rada ljudi, bolesti i liječenja stanovništva u Slavoniji.

Knjiga je prvi put objavljena na latinskom jeziku u Budimu 1783. g. dakle godinu dana nakon poduzetog puta. To govori o vrijednosti i značenju samog teksta. Prošlo je 200 godina kako se pred nas na izvorniku i hrvatskom prijevodu pojavljuje Slavonija iz 1782. godine.“

Izdavači: Povijesni arhiv u Osijeku i Gradsko poglavarstvo Osijek, 1994.

Iz uvoda: 

„Rezultat rada različitih udruženja, klubova i udruga jest i arhivska dokumentacija kao njihov svjedok. Udruge su nastajale iz potreba pojedinaca i skupina koje su se udruživale da bi lakše ostvarile svoja prava, želje i ciljeve. Bilo ih je formalno priznatih, s legalnim odobrenjem nadležnih vlasti i pravilima, kao i neformalnih, utemeljenih samo na privatnoj inicijativi, bilo je čak i ilegalnih ili tajnih udruga i klubova. Mi ovdje govorimo o prvima, koje su djelovale kroz određene oblike i imale svoja odobrenja, pravila ili statute. Njihov rad u Slavoniji možemo donekle pratiti od 18. stoljeća. O nekim udrugama sačuvani su znatni arhivski izvori, o drugima tek ponešto, a o velikom broju udruga znamo tek da su postojale, ali se nisu sačuvali arhivski izvori o njihovom radu, tj. nemaju nikakve svoje arhive.“

Povijesni arhiv u Osijeku, 1993.

Iz predgovora: 

„U traganju za povijesnim izvorima i njihovom skupljanju za prošlost istočnog dijela Hrvatske (Slavoniju i Baranju te Srijem) dragocjeni su i značajni dokumenti nastali unutar vjerskih organizacija, u prvom redu crkava i samostana, ali i tekstovi nastali i sačuvani kod pojedinaca. Značenje ovih izvor još je veće znamo li da je u prošlosti velik dio duhovnog potencijala bio vezan uz crkvu, pa spomenuti izvori čine značajne spomenike hrvatske kulturne baštine. 

Sve je to bilo razlogom posezanja za osječkim ljetopisima ili kronikama franjevačkog, kapucinskog i isusovačkog samostana te Turkovićevog dnevnika, nastalih u prošlosti u Osijeku. To su značajni povijesni izvori, objektivno pisani, a donose vijesti i informacije iz Osijeka i njegove svakidašnjice, njegove lijepe i tužne strane, privatne i službene, onako kako ih je život stvarao.“