U skupini pisanih povijesnih izvora, kanonske vizitacije pripadaju u sam vrh po svojem značenju, objektivnosti i sadržaju. One imaju veću vrijednost za područja Hrvatske zbog slabo očuvanih drugih pisanih izvora. Stoga je njihovo objavljivanje prvorazredan projekt koji će unijeti mnogo znanja, istine i svjetla u prošlost Slavonije, Baranje i Srijema.
Biskupske su kanonske vizitacije bile plod povremenih posjeta biskupa ili njihovih delegata po župama na području svoje biskupije u svrhu nadzora i uvida u stvarno stanje župe te davanja mjera za otklanjanje i poboljšanje vjerskog života vjernika. Vizitacije su se obavljale povremeno te su u početku bile općenitije i kraće, da bi se početkom 19. st. ustalile određene forme i obrasci te detaljno obuhvatile cjelokupno poslovanje župe. Predmet vizitacija bio je uvid u sjedište župe i njezinih filijala, župnika i drugih crkvenih osoba, stanovništva, crkvenih i školskih zgrada, učitelja i školske djece, primanja crkvenih službenika, groblja, križeva, kapelica i kipova te, dakako, crkava i svih drugih vjerskih aktivnosti te običaja puka.
Kanonske su vizitacije osobito dragocjen prvorazredni pisani izvori za crkvenu povijest. No budući da je crkva u prošlosti imala utjecaja i djelovala na cjelokupan život, one imaju daleko šire značenje kao izvori za demografiju, kulturu, umjetnost, običaje, arhitekturu, a pružaju i gospodarsku sliku vremena i područja.
KANONSKE VIZITACIJE knjiga XI. – GENERALNO KAZALO za I. – X. knjigu
Urednik: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2012.
Nakon svake knjige donijeli smo barem dva osnovna kazala: kazalo imena i mjesta te kazalo predmeta i ustanova kako bi korisnik u svakoj knjizi lakše i brže pronašao pojam koji želi. Nakon objavljivanja cjelokupnog područja u vremenu od prvih sačuvanih kanonskih vizitacija pa do sredine 19. stoljeća nametnula se potreba da se za cjelokupno gradivo donese jedno generalno kazalo tj. za svih deset objavljenih knjiga na jednom mjestu u jednoj knjizi. Time će se olakšati korisnicima da ne trebaju gubiti vrijeme pretražujući pojedine predmete po raznim knjigama nego da dobiju informaciju u jednoj knjizi za svih deset knjiga
KANONSKE VIZITACIJE knjiga X. – ĐAKOVAČKO PODRUČJE 1751.-1833.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2011.
U ovoj X. posljednjoj knjizi objavljuju se kanonske vizitacije za đakovačko područje nekadašnje Bosanske ili Đakovačke biskupije od 1751. do 1833. godine na izvornom latinskom jeziku i usporednom hrvatskom prijevodu. Radi se u strogom smislu o području Đakovačkog biskupskog vlastelinstva.
U knjizi su obuhvaćene kanonske vizitacije župa: Đakovo, Vrbica, Gorjani, Vrpolje, Semeljci, Levanjska Varoš, Drenje, Punitovci, Piškorevci i Trnava.
KANONSKE VIZITACIJE knjiga IX. – BRODSKO PODRUČJE 1730.-1833
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2010.
U ovoj IX. knjizi Kanonskih vizitacija donosi se izvorni latinski tekst i usporedni hrvatski prijevod kanonskih vizitacija Brodskog područja od 1730. do 1833. godine. Brodsko područje protezalo se na zapadu od Sibinja do Štitara na istoku te na jugu od rijeke Save prema sjeveru do Vrhovina te je do 1780. godine pripadalo zagrebačkoj biskupiji a tada je pripojeno Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Posebno treba istaknuti da ove vizitacije obuhvaćaju najveći dio područja pod Vojnom granicom što daje posebno značenje i u vjerskom životu tog područja.
KANONSKE VIZITACIJE knjiga VIII. – VINKOVAČKO-VUKOVARSKO-ILOČKO PODRUČJE 1768.-1840.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2010.
Iz predgovora:
„Ova VIII. knjiga kanonskih vizitacija obuhvaća vinkovačko, vukovarsko i iločko područje te donosi sačuvane popise za dvije župe naime Vinkovce i Ivankovo 1768. godine, a potom slijede kanonske vizitacije od 1775. do 1840. Prvo se donose popisi župe Vinkovci i Ivankovo 1768. Ovaj veći vremenski raspon, dakle i poslije 1833. godine kako je do sada bilo uobičajeno u drugim knjigama vizitacija, ovdje je uslijedio zbog toga što nakon 1819. godine nismo pronašli vizitacije sve do 1837. godine odnosno do 1840. godine pa smo te vizitacije ovih župa ovdje uvrstili.
Župa Ilok se nalazila do 1773. u Srijemskoj biskupiji te nakon njezinog sjedinjenja s Bosanskom ili đakovačkom obavio je biskup sjedinjenih biskupija već 1775. godine vizitaciju Iloka. Nakon toga je slijedila vizitacija Iloka 1777., 1778. i 1781. godine.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga VII. – ŽUPANJSKI I VRBANJSKI DEKANAT 1782.-1833.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2009.
Iz predgovora:
„Kanonske vizitacije Županjskog i Vrbanjskog dekanata 1782.-1833. godine su dobro koncipirane i usustavljene, detaljnije su i opširnije, a postupci nadzora župa te opisivanja stanja već uhodani. Početkom 19.st. bile su u Županjskom dekanatu sljedeće župe: Bošnjaci, Cerna (filijala Šiškovci), Drenovci (Soljani), Lipovac (Apševci, Batrovci), Račinovci (Gunja, Đurići, Strošinci, Jamena), Rajevo selo (Podgajci) i Županja (Štitar).
U Vrbanjskom dekanatu bile su početkom 19. st. župe s filijalama: Berak (Čakovci, Orolik, Negoslavci), Komletinci, Nijemci (Podgrađe, Novo Selo, Đeletovci), Otok, Privlaka, Stari Jankovci (Svinjarevci, Slakovci, Novi Jankovci) i Vrbanja.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga VI. – SRIJEM 1775.-1833.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2008.
Iz predgovora:
„Nastavljamo s objavljivanjem kanonskih vizitacija Srijema od 1775. godine, tj. nakon kanonskog ujedinjenja Srijemske biskupije s Bosanskom ili Đakovačkom koje je provedeno 1773. god. Prvi biskup kanonski ujedinjenih biskupija Matej Franjo Krtica je pošao na područje Srijemske biskupije i temeljito vizitirao svoje nove župe 1775. godine. Biskup Krtica je bio vrlo revan vizitator tako da je do 1803. godine obavio čak 11 vizitacija u Srijemu.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga V. – OSIJEK I OKOLICA 1732.-1833.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2007.
Iz predgovora:
„U ovoj V. knjizi donosimo latinski i usporedni hrvatski prijevod kanonskih vizitacija Osijeka i okolice od prve sačuvane vizitacije Osijeka 1732. pa do 1833. (odnosno za Čepin 1899.) godine. To je značajan vremenski raspon te se kroz kanonske vizitacije vide život i rast kako duhovnog, tako i materijalnog života grada Osijeka i njegove okolice. Osim vizitacije samoga grada Osijeka, koji je bio izuzeta župa i pripadao pod ostrogonskog primasa sve do 1776. godine kada je Osijek uključen u Đakovačku biskupiju, ovdje se donose vizitacije susjednih župa Aljmaša, Dalja, Sarvaša i Čepina.
Za crkvenu, ali i za opću svjetovnu povijest Osijeka i okolnih mjesta ove su kanonske vizitacije prvorazredni povijesni izvor, tim vrednije što je pisano gradivo za Osijek i okolna mjesta do početka 19.st. gotovo sve uništeno i nestalo. Neke dosadašnje praznine u povijesnom znanju o Osijeku i okolnim mjestima ovim će se kanonskim vizitacijama sasvim dopuniti a ostalo potvrditi i proširiti.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga IV. – SRIJEM 1735.-1768.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2006.
Iz predgovora:
„U ovoj IV. knjizi kanonskih vizitacija najprije donosimo vizitacije Srijemske biskupije do njezinog sjedinjenja s Bosanskom ili Đakovačkom biskupijom 1771., a potom kanonske vizitacije Pečuške biskupije na području Srijema do pripajanja tih njezinih župa Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji 1780.godine. Na području Srijema djelovale su krajem 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća čak četiri crkvene biskupije, i to Srijemska biskupija, dijelovi Pečuške biskupije, grad Petrovaradin je spadao pod Ostronsku nadbiskupiju kao izuzeta župa. Sve to se područje konačno u drugoj polovici 18. st. spojilo u jednu ujedinjenu bosansku ili Đakovačku i Srijemsku biskupiju. Svaka od gornjih biskupija ima svoju povijest, a da bi se sve to znalo, bilo je potrebno sve to zapisati i stvarati današnju jednu biskupijsku zajednicu. Stoga nam u prvom redu zapisi kanonskih vizitacija biskupija na području Srijema izvrsno pokazuju stanje crkvenog života u 18. stoljeću. Zato su vizitacije nezaobilazni izvori za proučavanje crkvene povijesti Slavonije, Baranje i Srijema, tj. istočne Hrvatske, te ujedno pružaju odlične podatke i za druga, daleko šira područja ljudskog života.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga III. – VALPOVAČKO-MIHOLJAČKO PODRUČJE 1730.-1830.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2005.
Iz predgovora:
„Pred nama je treća knjiga kanonskih vizitacija na izvornom latinskom jeziku i usporednom hrvatskom prijevodu. Ona obuhvaća sačuvane kanonske vizitacije područja Valpovštine i Miholjštine od 1730. do 1830. godine.
Izvornici kanonskih vizitacija ove III. knjige nalaze se za 1730. godinu u Zagrebačkom nadbiskupskom arhivu, jer ih je 1730. godine obavio zagrebački nadbiskup. Ostale vizitacije od 1738. godine nalaze se u sjedištu Pečuške biskupije u Pečuhu, pod koju je ovo područje u crkvenom pogledu pripadalo do 1918. godine.
Na osnovi kanonskih vizitacije možemo pratiti crkveno stanje, vjerski život, broj vjernika (stanovništva), vjersku pripadnost, crkvene objekte, prvenstveno crkve, kapelice, križeve i kipove, groblja, župne domove škole te nastavu.“
KANONSKE VIZITACIJE knjiga II. – BARANJA 1829.-1845.
Prepisao, preveo i priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2004.
Iz predgovora:
„Kanonske vizitacije Baranje 1829. godine dobro su sistematizirane, detaljnije su i opširnije, a postupci nadzora župa te opisivanja stanja dobro su uhodani. Te godine bilo je u današnjem području hrvatske Baranje 11 župa, i to: Batina, Berement (s hrvatskim filijalama Baranjsko Petrovo selo, Bolman i Torjanci), Bilje (s filijalama Podravlje, Kopačevo Vardarac i Lug), Branjin Vrh (s filijalama Beli Manastir i Hali), Čeminac (s filijalama Jagodnjak, Grabovac, Karanac i Kozarac), Darda (s filijalom Tvrđavica), Draž (s filijalom Gajić), Luč (s filijalama Petlovac, Šumarine, Lipovica), Popovac (s filijalama Branjina, Podolje, Kneževo i Busiklica), Topolje (s filijalom Duboševica) i župa Zmajevac (s filijalama Kneževi Vinogradi, Suza, Kamenac, Kotlina i Kalandoš).
KANONSKE VIZITACIJE knjiga I. – BARANJA 1729.-1810.
Priredio: dr. sc. Stjepan Sršan
Državni arhiv u Osijeku, 2003.
Iz predgovora:
„Kanonske su vizitacije, dakako, pisane službenim latinskim jezikom. Njihovi se izvornici čuvaju u Biskupijskom arhivu u Pečuhu. Susretljivošću i ljubaznošću Pečuške biskupije i Županijskog arhiva u Pečuhu dobio je Državni arhiv u Osijeku u vidu suradnje i razmjene podataka snimljene kanonske vizitacije južne Baranje (danas područje u Hrvatskoj), i to za godine: 1729., 1738., 1757., 1782. i 1810. Prve, tj. najstarije vizitacije, vrlo su kratke, nepregledne, teško čitljive (zapravo koncepti), a tek od sredine 18. st. one su preglednije, pisane u čistopisu, ali nedostaju za neke župe. Ipak se, na temelju drugih godina, te praznine mogu lako popuniti i tako imati uvid u stanje župa, sela i ostalog tijekom 100 godine, tj. od početka 18. do početka 19. stoljeća.“
dr. sc. Stjepan Sršan: KANONSKE VIZITACIJE OSIJEKA 1732-1761.
Povijesni arhiv u Osijeku, 1997.
„Običaj viših crkvenih vlasti da vrše vizitacije svojih župa ostavio je vrijedne i objektivne izvore za povijest. Osijek je u vjerskom pogledu od 1687. do 1776. godine pripadao pod Ostrogonsku nadbiskupiju u Mađarskoj kao izuzeta župa. Kanonske vizitacije se stoga čuvaju u Ostrogonskom arhivu. Objavljene su na latinskom izvorniku, a ovdje se donose u hrvatskom prijevodu. One daju dragocjene podatke o Osijeku 1732., 1754., i 1761. godine za stanovništvo, crkve, škole, inventar i prihode Tvrđe, Gornjeg i Donjeg grada te mjesta Aljmaša. Spomenute kanonske vizitacije imaju to veće značenje što je gotovo sva gradska arhiva iz 18. st. nestala. Podaci vizitacija će stoga dopuniti, a ponegdje i ispraviti neka dosadašnja gledanja o Osijeku i njegovim prilikama u 18. stoljeću.
